Imala sam toliko mnogo planova za današnji dan.
Planirajući, jedva da sam shvatila da je prošao.
Ali.. Ne skroz.
Poslijepodne na kraju ljeta. Dvije škripave stolice na terasi, buka prometa negdje u daljini.
Izborani smo i klimavi kao stari kuhinjski stol. Još stoji, skuplja prašinu i sve što mu vrijeme donosi. Još malo, a onda će ga netko odnijeti na otpad. Ili nešto još gore. No, tako to mora biti.
Život nije bio baš tako loš... Ne zaključe li to gotovo svi? Čini se da ni tomu nema pomoći.
Vrijeme je... Vidimo se opet? Možda.
U potpunom neskladu sa sunčanim danom vani.
Upornim promatranjem ne nestaje.
Zanemarivanjem isto ne.
Ako ju makneš, sutradan je opet tu.
Prašina će nas sve nadživjeti.
Samo ću to reći. Neću citirati neke koji su kićenijim riječima to objasnili.
Jedan cijeli dan s knjigom. Ili da samo buljim kroz prozor. Jedan dan totalno neurednog, raspuštenog života. Akording to mi.
Moje tijelo, ako ne i psika, žudi.
Samo mir i tišina od temelja do krova.
Sve do vrhova prstiju, do zadnjeg zrnca prašine na zadnjoj trepavici i daha, tihog kao kap rose, kao magla na prozoru autobusa koji odlazi u zoru. Uspavani putnici, odgođeno svitanje.
Pažljivo uzimam taj trenutak, umotavam ga u maramicu i spremam u džep.
Nešto kao preview.
Jedva čekam da naše malo mjesto odraste.
Pa da umjesto sto tisuća automobila imamo barem milijun.
I da se njih pola nemaju gdje parkirati.
Te zakrče ulice i brundaju tako da ne možeš ni samu sebe čuti.
Idu mi na živce kreteni koji se dovikuju preko ulice.
Sreća je zaista neinspirativna.
Ne samo da je neinspirativna, nego je i sebična. Ne vidi dalje od svog malog brloga niti ju zanima što drugo osim sebe same.
Ona mala, osobna sreća. Ono kad je čaša punija od pola.
Možda zato nikada ne traje dugo. A možda bi se svijet stvarno trebao sam pobrinuti za sebe.
Bilo je sunce, pa je bila kiša. A sada je noć i ne znam kako je vani.
Ne osjećam se naročito mudro ovih dana. Što više znam, to mi više izmiče.
Iako, naravno, sve je to maya. :-)
Zatvorimo oči i plutajmo u oceanu svjetlosti.
Upri za soundtrack!
Opekao sam ga jako.
Jooooj!
< | siječanj, 2011 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Metafizičari
D. G. Rossetti
Emily Dickinson
Bruno Schulz
Zubo
Smoto
Gjuro
OVOONO
Piko
Blogo
We'll build in sonnets pretty rooms. (J. Donne)
I do not know what I want, and perhaps I shall never know, but my only wish from every star will always be another star; and truly I am not afraid.(T. Capote)